EOS studija otkriva koliko su zapravo Nijemci iznenađujuće otvoreni za prodaju ličnih podataka.

• Mogućnost za kompanije: Nijemci iznenađujuće voljni dijeliti podatke
• Očekivana naknada: popusti, materijalna dobit i pokloni se smatraju najpoželjnijim opcijama
• Nedostatak znanja: većina Nijemaca nisu svjesni vrijednosti ličnih podataka

''Neznanje o vrijednosti ličnih podataka utiče na svakoga podjednako, kako za potrošača tako i za kompaniju,'' kaže Henning Stolze, Voditelj odjela za upravljanje i obradu podataka, EOS Deutscher Inkasso.-Dienst (EOS DID). Svi znaju za izreku ''podaci su zlata vrijedni'', ali šta to zapravo znači? Za kineske potrošače, aplikacije poput Alipay-a ili WeChat-a, koje sakupljaju i ocjenjuju podatke svojih korisnika, su sasvim normalan i uobičajen dio njihove svakodnevne rutine. Odavanje podataka se nagrađuje popustima, kreditima i presonalizovanim ponudama. Iako je Kina možda ekstreman primjer, ovakav tok dešavanja učvršćuje tlo u Njemačkoj i drugim dijelovima Evrope, iako pod sasvim drugačijim zakonskim i društvenim regulativama nego što su na Dalekom Istoku.

Jedan iznenađujući aspekt istraživanja jeste spremnost Nijemaca da konkretno svoje podatke podijele sa kompanijama u zamjenu za naknadu. Više od trećine (36%) je izjavilo da je voljno ustupiti svoje podatke, neznatno iznad evropskog prosjeka od 34%. U Americi se ovo odnosi na 33% potrošača.

Postotak mlađih Nijemaca koji su voljni ovo učiniti šalje još jasniju poruku. Među mlađima od 35 godina brojke rastu skoro do 46%. Više od 22% ispitanika su već sudionici ''podaci za naknadu'' ugovora, brojka koja je također veća od evropskog prosjeka od 18%. Trend ne može biti poništen. Čak i među starijim od 45 godina, 30% ispitanika bi bilo voljno podijeliti svoje podatke.

Bilo kako bilo, ogromna spremnost ustupanja podataka i ne znači zapravo dijeljenje istih sa bilo kim. Osnovni preduslov za ustupanje podataka jeste pouzdanost kompanije te poštivanje zakonskih regulativa. Više od polovine Nijemaca (54%) su ''veoma skeptični u vezi sa otkrivanjem svojim podataka kompanijama'' te samo 35% misli ''da će kompanije odgovorno postupati i obrađivati njihove podatke''.

Vrsta podataka koji se traže također utiču na spremnost potrošača da ih zapravo i podijele. Ukupno 61% ispitanika će ostaviti podatke o ličnim potrošačkim navikama i izborima određenih brendova i proizvoda za izvjesnu naknadu, dok 57% će pružiti osnovne lične podatke. Međutim, Nijemci su osjetljivi kada su u pitanju informacije njihovog finansijskog statusa. Za 69% Nijemaca, pružanje uvida u njihove bankovne račune je tabu, a u stopu ih prate i detalji o kreditnim karticama sa 68%.

Da bi potrošači proslijedili svoje podatke kompanijama, oni moraju biti sigurni u specijalne lične benefite. Tačno polovina ispitanika želi da uživa popuste zbog ustupanja svojih podataka, dok 47% smatra privlačnim različite poklone i dodatke za produkte. Dodatno, 78% Nijemaca je spremno prodati bar jedan lični podatak kompaniji od povjerenja koja posluje u skladu sa neophopdnim zakonima o zaštiti ličnih podataka. Ali kada se konkretno pita o cijeni, evidentno je da polovina onih koji su spremni prodati podatke zapravo i ne znaju koliko su ovi podaci vrijedni (53%). Čak 20% bi bilo voljno prodati određene podatke za 50 eura. Narednih 10% bi pristali za cifru između 51 i 100 eura, oko 8% bi jedino bili spremni prodati podatke za iznos između 101 i 500, a samo 10% bi zahtijevali iznso od 500 eura i više.

Za kompanije, potrošački podaci nude mnogo poslovnih mogućnosti. EOS je jedan od vodećih pokretača kada je riječ o inovacijama u oblasti naplate potraživanja. Tehnologija je baza analize podataka koja doprinosi značajnom poboljšanju stope plaćanja. ''Mi ocjenjujemo pojedinačne slučajeve kako bismo zapravo konstantno poboljšavali uslugu, uz pomoć strojnog učenja algoritama,'' objašnjava Jakob Spitzer, voditelj odjela Analitike & Upravljanja podacima u EOS DID-u: ''Posebno u Njemačkoj, zakonski okviri omogućavaju veoma dobru bazu za svrsishodno upravljanje podacima. Koristimo našu mjerodavnu bazu podataka kako bismo odredili najefikasniju sljedeću akciju u procesu naplate. Podaci su za nas gorivo koje koristimo za donošenje analitičkih odluka i otuda proizilazi njihova vrijednost. Što su kvalitetniji podaci dostupni, tim bolje za sve uključene strane, jer neredovne platiše također imaju korist od realnih otplatnih planova.''

Kao dio projekta ''Top 20 posjeda'', EOS analizira kako se može doći do zaključka o očekivanom prilivu uplata zasnovanom na specifičnim podacima. Kakav uticaj podaci poput bankovnih detalja, poslodavca, adrese, email-a, internet provajdera, mobilnog kontakt broja ili socijalnog statusa mogu imati na stopu plaćanja? ''Na primjer, kako će vrijednost podataka biti kvalificirana što je preciznije moguće na osnovu parametara poput izbjegavanja rizika ili smanjenja troškova? Cilj projekta je odrediti stvarnu vrijednost podataka'', kaže Stolze. ''Kompanije moraju koračati ka većoj transparentnosti pri kompenzaciji podataka i njihove koristi. Također, korisnicima koji ustupe svoje podatke trebaju omogućiti da vide šta je to što bi tačno dobili zauzvrat. Ovo osigurava dobit za obje strane.